Vrijeme čitanja: oko 5 minuta.
Nakon gubitka trudnoće, svaki novi nalaz može donijeti i nadu i dodatnu brigu. Ako na njemu piše „ANA pozitivna“, a nemate dijagnosticiranu autoimunu bolest, prirodno je pitati se: je li ovo objašnjenje za ono što se dogodilo? Treba li nešto liječiti prije naredne trudnoće?
Odgovor zavisi od toga šta je tačno pozitivno, postoje li druge promjene u nalazima i kakva je vaša dosadašnja historija trudnoća. Pozitivna ANA sama ne dokazuje uzrok pobačaja. Ipak, kada je dio šireg skupa imunoloških odstupanja, zaslužuje pažljivo tumačenje.
Mogu li imati autoantitijela, a da nemam autoimunu bolest?
Možete. Antinuklearna antitijela, skraćeno ANA, prepoznaju određene sastavnice vlastitih ćelija. Mogu se naći kod osoba s autoimunim bolestima, ali i kod zdravih osoba, naročito u nižem titru.
Zato pozitivan rezultat ne znači automatski lupus ili neku drugu sistemsku autoimunu bolest. Laboratorijski nalaz i dijagnoza nisu isto. Postoje i žene koje nemaju jasne simptome bolesti, ali imaju više pozitivnih autoantitijela ili dodatne promjene imunoloških markera. Upravo je ta grupa zanimljiva istraživačima reproduktivne imunologije: može li takav profil imati značaj za trudnoću i može li odabrana pacijentica imati korist od liječenja? To su pitanja koja se još istražuju.
Šta znači ANA 1:100?
Broj na nalazu opisuje razrjeđenje uzorka pri kojem se antitijela još mogu detektovati. Nalaz u nižem titru nije jednak nalazu koji ostaje pozitivan i pri znatno većim razrjeđenjima. Ali niža pozitivnost nije sama po sebi dokaz „skrivene bolesti“, kao što ni visok titar sam ne postavlja dijagnozu.
Važno je pogledati i obrazac fluorescencije, primjerice zrnasti ili speckled obrazac, eventualna specifična autoantitijela i ostatak nalaza. Dvije žene s istim zapisom „ANA pozitivna“ zato mogu imati različitu procjenu i različite naredne korake.
Zašto se uz ANA nekada gledaju i drugi nalazi?
Imunološka procjena može, kada za to postoji razlog, obuhvatiti više od jednog testa. U novijem istraživanju žena s ponavljanim gubicima trudnoće (RPL) razmatrani su ANA titar i obrazac, specifična autoantitijela, imunoglobulini i komplement. Autore su posebno zanimale žene koje nisu imale potvrđenu sistemsku autoimunu bolest, a ipak su imale više imunoloških odstupanja.
Među razmatranim nalazima bili su:
- Specifična autoantitijela: anti-SSA/Ro, anti-SSB/La, anti-Ro52, anti-U1RNP i anti-Sm, ali i anti-Jo-1, anti-Mi-2, anti-Scl-70 te antitijela na centromerni protein B, odnosno anti-CENP-B.
- Drugi pokazatelji autoimunosti: reumatoidni faktor (RF), antitijela na ciklične citrulinirane peptide (anti-CCP) i antineutrofilna citoplazmatska antitijela (ANCA), navedena u okviru imunološke obrade.
- Antifosfolipidni nalazi: antikardiolipinska antitijela, antitijela na beta-2-glikoprotein I i lupusni antikoagulans.
- Imunoglobulini i komplement: imunoglobulini G, A i M (IgG, IgA i IgM) te komponente komplementa C3 i C4.
Ovi nalazi nemaju svi jednaku ulogu niti jednaku jačinu dokaza u vezi s gubitkom trudnoće. Neki prvenstveno pomažu u prepoznavanju određene autoimune bolesti. Za druge se tek istražuje mogu li doprinijeti procjeni reproduktivnog rizika. Imunoglobulini i komplement pritom nisu autoantitijela. Oni daju drugačije informacije o imunološkom sistemu. Ovaj spisak zato nije paket analiza koji treba uraditi svaka žena. Izbor testova treba imati konkretno pitanje na koje pokušavamo odgovoriti.
Šta je novo istraživanje pokazalo?
U studiji objavljenoj 2026. godine istraživači su uporedili ishode žena s ponavljanim gubicima trudnoće i pozitivnim imunološkim nalazima koje su primale kombinaciju hidroksihlorokina, prednizona i aspirina s ishodima žena koje nisu primale takav režim. Liječenje je u tretiranoj grupi započinjalo prije pokušaja začeća. Autori su zabilježili povoljnije ishode u toj grupi.
To je zanimljiv nalaz, ali studija je retrospektivna: analizirala je ranije liječene pacijentice, bez nasumičnog raspoređivanja terapije. Uz probleme u prikazu dijela rezultata, iz nje ne možemo pouzdano zaključiti koliki je stvarni doprinos lijekova. Nije procijenjena ni sigurnost ovog režima kroz neželjene ishode trudnoće. Važan je i širi kontekst. Veće studije pokazale su da sama ANA pozitivnost ne mora značiti manju vjerovatnoću živorođenja u narednoj trudnoći. Zato ove rezultate ne treba čitati kao preporuku da svaka žena s pozitivnom ANA treba terapiju.
Može li priprema početi prije začeća?
Da. Pregled u okviru reproduktivne imunologije može se obaviti prije narednog pokušaja trudnoće. Tada postoji vrijeme da se pregledaju prethodni nalazi, procijeni treba li nešto dopuniti i dogovori plan praćenja.
Ako postoji jasna indikacija za liječenje, dio pripreme može početi prije začeća. Međutim, pregled ne podrazumijeva da će terapija biti potrebna.
Važno je da imunološka procjena bude povezana s ginekološkom i ostalom obradom gubitaka trudnoće. Pozitivan nalaz ne treba unaprijed proglasiti objašnjenjem za sve prethodne gubitke.
Kako se donosi odluka o terapiji?
Kod potvrđene autoimune bolesti ili antifosfolipidnog sindroma odluka ima drugačije uporište nego kod izolovane ANA pozitivnosti bez drugih znakova bolesti.
Kada nalazi ne daju jasan odgovor, razgovor s imunologom treba obuhvatiti šta oni za vas znače, šta se eventualnim liječenjem želi postići, koliko su dokazi pouzdani i koji su mogući rizici.
Zajednička odluka može biti dodatna obrada, praćenje ili, u odabranim okolnostima, razmatranje liječenja. Ako se lijek predlaže izvan odobrene indikacije, i to treba jasno objasniti.
Individualiziran pristup uključuje obrazloženje svake odluke — uključujući odluku da lijek trenutno nije potreban.
Planirate narednu trudnoću?
Ako iza sebe imate ponavljane gubitke trudnoće i pozitivan ANA nalaz ili druga imunološka odstupanja, konsultacija prije začeća može pomoći da razumijete nalaze i dogovorite naredne korake.
U Immuno Centru možete zakazati pregled iz reproduktivne imunologije prije planiranog začeća. Ponesite dokumentaciju o prethodnim trudnoćama i dosadašnju obradu kako bismo procjenu zasnovali na cijeloj vašoj historiji.
Izvor:
Xie i saradnici. ImmunoTargets and Therapy, 2026. DOI: https://doi.org/10.2147/ITT.S630100