Vrijeme čitanja: 6–8 minuta
Kada svaki obrok postane pitanje “šta će mi danas smetati?”
Nadutost nakon jela. Dani proljeva pa zatvora. Osjećaj težine, grčevi ili nelagoda uprkos tome što su laboratorijski nalazi, ultrazvuk ili gastroskopija uredni.
Mnogi ljudi godinama pokušavaju pronaći jednostavan odgovor:
– da li je problem u hrani,
– stresu,
– mikrobiomu,
– intolerancijama,
– ili “samo nervozi”.
U praksi se često susrećemo s osobama koje imaju stvarne i iscrpljujuće probavne simptome, ali bez jasne strukturne bolesti na pregledima i laboratorijskim nalazima. Upravo u tom prostoru nalaze se funkcionalni poremećaji crijeva, među kojima je najpoznatiji sindrom iritabilnog crijeva (IBS).
Funkcionalni poremećaji crijeva pogađaju veliki broj ljudi i mogu značajno uticati na kvalitet života, san, prehranu, društvene aktivnosti i osjećaj sigurnosti oko hrane.
Šta su funkcionalni poremećaji crijeva?
Funkcionalni poremećaji crijeva podrazumijevaju grupu stanja kod kojih postoje simptomi probavnog sistema, ali bez jasnih strukturnih ili biohemijskih promjena na standardnim pretragama.
U ovu grupu spadaju:
- sindrom iritabilnog crijeva (IBS),
- funkcionalna konstipacija,
- funkcionalna dijareja,
- nadutost i abdominalna nelagoda.
Najčešći poremećaj iz ove grupe je IBS, koji karakterišu:
- bol ili nelagoda u stomaku,
- promjene u pražnjenju crijeva,
- osjećaj nadutosti,
- osjetljivost na određenu hranu.
Kod nekih osoba dominira zatvor (IBS-C), kod drugih proljev (IBS-D), dok dio ljudi ima kombinovani obrazac simptoma (IBS-M).
Kako se postavlja dijagnoza IBS-a?
Dijagnoza IBS-a ne postavlja se jednim “posebnim testom”, nego kombinacijom:
- obrasca simptoma,
- trajanja tegoba,
- isključivanja drugih stanja kada je to potrebno.
Prema Rome IV kriterijima, simptomi trebaju biti prisutni najmanje jedan dan sedmično tokom posljednja tri mjeseca, uz početak simptoma najmanje šest mjeseci ranije.
Važno je naglasiti: uredni nalazi ne znače da simptomi nisu stvarni.
Kod funkcionalnih poremećaja crijeva problem nije nužno u “oštećenju” crijeva, nego u načinu na koji crijeva reaguju na podražaje poput hrane, rastezanja, stresa ili promjena u mikrobiomu.
Zašto nekim ljudima hrana pogoršava simptome?
Mnoge osobe s IBS-om primjećuju da određene namirnice provociraju:
- nadutost,
- bol,
- dijareju,
- osjećaj “iritacije” crijeva.
Hrana može djelovati kroz više mehanizama:
- fermentaciju i stvaranje gasova,
- promjene u pokretljivosti crijeva,
- stimulaciju enteričnog nervnog sistema,
- visceralnu preosjetljivost.
Kod osoba s IBS-om često nije problem samo količina gasova, nego povećana osjetljivost crijeva na normalnu distenziju i pritisak.
Zbog toga dvije osobe mogu pojesti isti obrok, ali jedna razviti izraženu nelagodu, dok druga nema simptome.
Šta je low-FODMAP pristup?
Low-FODMAP dijeta predstavlja prehrambeni pristup koji smanjuje unos određenih fermentabilnih ugljikohidrata za koje je pokazano da kod nekih osoba mogu provocirati simptome.
Kod određenog broja pacijenata ovaj pristup može pomoći u smanjenju:
- nadutosti,
- abdominalnog bola,
- dijareje,
- nelagode nakon obroka.
Međutim, važno je razumjeti da cilj nije trajno izbacivanje velikog broja namirnica niti stvaranje straha od hrane.
Nisu svi FODMAP spojevi jednaki, niti svaka osoba reaguje na iste namirnice. Neki ugljikohidrati imaju i važne prebiotičke efekte te podržavaju zdravlje crijevnog mikrobioma.
Zbog toga dugoročno pretjerano restriktivne dijete mogu postati:
- teško održive,
- nutritivno osiromašene,
- psihološki opterećujuće.
Da li IBS znači da je mikrobiom “uništen”?
Ne nužno. Kod osoba s IBS-om često postoje određene promjene u sastavu crijevnog mikrobioma, ali odnos između mikrobioma i simptoma je kompleksan i još uvijek nije u potpunosti razjašnjen.
Važno je i to da mnogi ljudi već prije bilo kakve dijete imaju disbalans mikrobioma povezan sa:
- zapadnjačkim načinom ishrane,
- stresom,
- infekcijama,
- antibioticima,
- hroničnim upalnim i metaboličkim stanjima.
Zbog toga pristup prehrani treba biti individualiziran i dugoročno održiv, a ne zasnovan isključivo na restrikcijama.
Kada simptomi zaslužuju detaljniju procjenu?
Iako su funkcionalni poremećaji crijeva česti, određeni simptomi ipak zahtijevaju dodatnu obradu.
To uključuje:
- neobjašnjiv gubitak težine,
- krv u stolici,
- noćne simptome,
- značajnu anemiju,
- povišene upalne parametre,
- porodičnu anamnezu upalnih bolesti crijeva ili karcinoma,
- izražene postinfektivne simptome,
- ozbiljno narušen kvalitet života.
Kada prehrana postane izvor straha i konfuzije
Kod dugotrajnih probavnih simptoma ljudi često završe između ekstremnih restrikcija, mnogih savjeta i osjećaja da “više ništa ne smiju jesti”.
Cilj nutritivno-imunološkog pristupa je razumijevanje obrasca simptoma i pronalazak održivog načina ishrane koji dugoročno podržava kvalitet života.
U okviru Immuno Centra moguće je razmotriti individualiziran pristup koji povezuje:
- kliničku procjenu,
- nutritivne intervencije,
- širi imunološki i metabolički kontekst,
- te pažljivo odabrane prehrambene strategije poput low-FODMAP pristupa kada su zaista indicirane.
Autor:
Dr Amira Ćerimagić
Specijalista kliničke imunologije
Immuno Centar