Nenapredovanje porođaja je zastarjeli termin koji se koristio za opisivanje sporog napretka porođaja tokom prve ili druge faze. Danas se smatra jednim od najčešćih razloga za carske rezove, naročito kod prvorotki, gdje gotovo polovica svih carskih rezova ima ovu dijagnozu.
Kako je nastala dijagnoza nenapredovanja porođaja?
Dijagnoza je dugo vremena bila zasnovana na “Friedmanovoj krivulji”, grafičkom prikazu koji su doktori koristili za definisanje normalne dužine porođaja. Ovaj pristup, koji datira iz 1955. godine, koristio je podatke 500 žena kako bi se odredila prosječna brzina otvaranja cerviksa. Međutim, moderne medicinske organizacije, uključujući ACOG i SMFM, od 2012. do 2014. godine revidirale su definicije normalnog porođaja i odustale od primjene ove krivulje.
Kada se porođaj smatra abnormalno dugim?
Nije jednostavno odrediti prosječan porođaj jer mnogi faktori utiču na trajanje. Na primjer, rađanje prvog djeteta, korištenje epiduralne anestezije, indukcija porođaja ili prekomjerna tjelesna težina mogu produžiti proces. Prema preporukama, “zastoj poroda” se dijagnosticira kod žena koje su otvorene najmanje 6 cm, ali nemaju promjene cerviksa nakon 4-6 sati adekvatnih kontrakcija ili primjene oksitocina.
Kada druga faza porođaja postaje preduga?
Druga faza porođaja, poznata i kao faza tiskanja, može biti dijagnosticirana kao zastoj ukoliko nema napretka u rotaciji ili spuštanju bebe. Smjernice uključuju:
- ≥ 4 sata za prvorotke s epiduralnom anestezijom.
- ≥ 3 sata za prvorotke bez epiduralne.
- ≥ 3 sata za višerotke s epiduralnom.
- ≥ 2 sata za višerotke bez epiduralne.
Zaključak
Dok god su porodilja i beba zdravi, dužina porođaja ne bi trebala biti razlog za intervenciju ukoliko ne ispunjava kriterije “zastoja poroda”. Moderni pristupi osnažuju porodilje da dožive normalan porođaj u svom ritmu.
Izvor: https://evidencebasedbirth.com/wp-content/uploads/2018/07/Failure-to-Progress-Handout-Bosnian.pdf
