U posljednjoj deceniji prošlog vijeka upotreba biljnih preparata postaje sve popularnija, posebno u razvijenim zemljama, kao dio samoliječenja i prevencije bolesti. Međutim, iako mnogi vjeruju da “prirodno” znači “sigurno”, upotreba biljnih lijekova nosi određene rizike. Ako informacije o određenom biljnom proizvodu nisu poznate ili dostupne, iz sigurnosnih razloga preporučuje se uzimanje biljnih lijekova najmanje dva sata u razmaku od konvencionalnih lijekova, a korištenje biljnih proizvoda treba prekinuti najmanje sedam dana prije bilo kakvog hirurškog zahvata. Posebnu pažnju treba obratiti na pacijente koji koriste lijekove uskog terapijskog raspona, jer kombinacija s biljnim proizvodima može povećati rizik od ozbiljnih nuspojava, uključujući i smanjenje djelotvornosti terapije. U EU fitopreparati mogu se registrovati kao biljni lijekovi, tradicionalni biljni lijekovi i kao dodaci prehrani.
Biljni lijekovi su zasnovani na naučnim dokazima o sigurnosti i efikasnosti, dok tradicionalni biljni lijekovi imaju dokazanu dugotrajnu upotrebu u medicini (najmanje 30 godina). Nažalost, veliki broj biljnih preparata je i dalje registrovan kao dodatak prehrani.
Iako su interakcije fitopreparata obično manje ozbiljne od onih sa sintetičkim lijekovima, mnoge od njih nisu dovoljno istražene, a zdravstveni radnici često nisu informisani o upotrebi biljnih proizvoda kod svojih pacijenata. Takve interakcije mogu uključivati farmakodinamičke i farmakokinetičke promjene koje mogu smanjiti ili povećati terapijski učinak lijekova. Mehanizmi ovih interakcija još uvijek nisu dovoljno istraženi, ali se smatra da su često povezani sa utjecajem biljnih sastojaka na enzime CYP 450 i P-glikoproteine.
Farmakodinamičke interakcije nastaju kada fitopreparat utiče na terapijski efekat lijeka, ili ga pojačava (npr. kombinacija fitopreparata sa antiagregacionim efektom i varfarina) ili smanjuje efikasnost (npr. fitopreparat koji blokira dopaminske receptore i levodopa).
Farmakokinetičke interakcije nastaju kada fitopreparat promijeni apsorpciju, distribuciju, metabolizam ili izlučivanje lijeka, čime utječe na njegovu aktivnost. Zabilježena su 34 lijeka koji djeluju u interakciji s fitopreparatima, uključujući antitrombotike (kao što je varfarin), antidepresive, sedative, lijekove za kardiovaskularni sistem, imunosupresivi i citostatici, a mnogi od njih imaju uski terapijski indeks. Iako neki lijekovi poput ibuprofena i paracetamola nemaju interakciju s fitopreparatima, među najčešće opisanim interakcijama su one s preparatima kantariona. Posebno se ističe interakcija između ciklosporina i kantariona, koja je jedna od najozbiljnijih interakcija između fitopreparata i lijekova. Varfarin, poznati antikoagulant, stupa u interakciju s mnogim lijekovima, uključujući fitopreparacije, što može dovesti do aditivnog efekta i posljedičnog krvarenja, posebno u kombinaciji s ginkom, bijelim lukom ili preparatima koji sadrže kumarine.
Kantarion (Hyperici herba)
Kantarion je poznat po svojim antidepresivnim svojstvima, a suhi ekstrakti ove biljke pokazali su učinkovitost u liječenju blagih do umjerenih depresivnih epizoda. Tradicionalno se koristi u narodnoj medicini za ublažavanje simptoma psihičke iscrpljenosti i manjih probavnih smetnji, a primjenjuje se i za vanjsku upotrebu u liječenju manjih rana. Glavni aktivni sastojci ove biljke uključuju hiperforin, hipericin, flavonoide i naftodiantrone, koji imaju dokazano antidepresivno djelovanje kroz mehanizme poput inhibicije ponovne pohrane neurotransmitera serotonina, noradrenalina i dopamina.
Hiperforin iz kantariona može ubrzati metabolizam lijekova indukujući enzime citohrom P450, naročito CYP3A4, CYP2C9 i CYP2C19, kao i povećavajući ekspresiju membranskog P-glikoproteina, koji je odgovoran za transport lijekova kroz crijevni epitel. Posljedica ovih farmakokinetičkih interakcija je ubrzana eliminacija ili smanjena apsorpcija drugih lijekova, što dovodi do smanjenja njihove terapijske koncentracije u plazmi i smanjenje njihove učinkovitosti. To uključuje imunosupresive (ciklosporin, tacrolimus), antivirotike – inhibitore HIV-proteaze (aprenavir, indinavir), citostatike (irinotecan, imatinib), varfarin, a i druge lijekove poput oralnih kontraceptiva, antidepresiva i statina. Farmakodinamičke interakcije pojavljuju se kod istovremene primjene kantariona s antidepresivima iz grupe inhibitora ponovne pohrane serotonina (npr. sertralin, paroksetin) te s agonistima serotoninskih receptora (anksiolitik buspiron, antimigrenici iz skupine triptana). Zabilježeno je i stanje zvano serotoninski sindrom, zbog previsokog nivoa serotonina u središnjem nervnom sistemu, koje može ugroziti život.
Prilikom primjene kantariona, potrebno je paziti na doze i konsultovati se sa ljekarom, naročito ako uzimate druge lijekove. Preporučuje se izbjegavanje intenzivnog izlaganja sunčevim zrakama, jer može doći do preosjetljivosti kože, te prestanak korištenja najmanje sedmicu dana prije planiranih hirurških zahvata zbog mogućih interakcija s anesteticima.
U nedostatku podataka primjena se ne preporučuje kod trudnica, dojilja i osoba mlađih od 18 godina. U terapijskim dozama nuspojave su rijetke i obično blage. U literaturi se navodi gastrointestinalna iritacija, suhoća usta, konstipacija, umor, vrtoglavica, blage alergijske reakcije.
Ginkov list (Ginkgo folium)
Ginkov list je poznata biljka koja se koristi u liječenju brojnih zdravstvenih problema, posebno onih koji se odnose na cirkulaciju i funkcije mozga. Standardizirani ekstrakti ginkovog lista sadrže flavonske glikozide i terpenske laktone, uključujući ginkolide i bilobalide, koji imaju važno djelovanje na poboljšanje cirkulacije, smanjenje vrtoglavice, tinitusa (šum u ušima) i liječenje perifernih vaskularnih bolesti, kao što je intermitentna klaudikacija (boli u nogama uslijed smanjenog protoka krvi). Također, ginkgo se koristi za poboljšanje pamćenja i koncentracije.
Preporučena dnevna doza za odrasle osobe iznosi 120–240 mg standardiziranog ekstrakta, podijeljeno u 2–3 uzimanja. Iako je siguran za dugoročnu primjenu, nakon 12 sedmica potrebno je konsultovati se sa ljekarom kako bi se procijenio terapijski učinak. Važno je napomenuti da se primjena ginka ne preporučuje za djecu, trudnice i dojilje zbog ograničenih podataka o njegovoj sigurnosti.
Ginkgo može izazvati interakcije s antitromboticima i antikoagulansima. Kliničke studije nisu potvrdile ove interakcije, ali izvještaji o slučajevima ukazuju na ozbiljne posljedice kada se ginkgo koristi zajedno s lijekovima poput acetilsalicilne kiseline, varfarina i ibuprofena. Moguće posljedice uključuju spontane krvne ugruške, intracerebralna krvarenja i masivna unutrašnja krvarenja, što može imati ozbiljne, pa čak i fatalne ishode.
Senin list/plod (Sennae folium/fructus), krkavinina kora (Frangulae cortex)
Senin list i plod (Sennae folium/fructus) i Krkavinina kora (Frangulae cortex) su poznati biljni lijekovi koji se koriste za kratkotrajno liječenje povremene konstipacije. Glavni aktivni sastojci u tim biljkama su hidroksiantracenski derivati: senozidi u seni i frangulini u krkavini, koji se ne razgrađuju probavnim enzimima, već nepromijenjeni dolaze u debelo crijevo, gdje se metaboliziraju do aktivnih antrona. Ovi spojevi djeluju na dva načina: stimulirajući motilitet debelog crijeva i povećavajući apsorpciju vode i elektrolita, što dovodi do ubrzanog pražnjenja crijeva.
Laksativni učinak nastupa unutar 8-12 sati nakon primjene, a preporučena doza je 15-30 mg hidroksiantracenskih derivata, obično uzeta jednom dnevno, najčešće navečer. Preporučuje se uzimanje 2-3 puta sedmično, a najduže 14 dana kako bi se spriječila “lijenost” crijeva i ovisnost o laksativima.
Međutim, primjena ovih biljnih lijekova nije preporučljiva tokom trudnoće, dojenja i kod djece mlađe od 12 godina. Također, kontraindicirana je kod crijevnih opstrukcija, upalnih bolesti crijeva, abdominalne boli nepoznatog uzroka i dehidracije. Dugotrajna ili nepravilna primjena može dovesti do hipokalijemije, što može povećati rizik od srčanih problema, naročito u kombinaciji s lijekovima koji utječu na ravnotežu elektrolita, poput diuretika i kortikosteroida.
Uva (Uvae ursi folium)
Uva (Uvae ursi folium) je poznat biljka koja se koristi za liječenje infekcija donjih mokraćnih puteva poput cistitisa, osobito kada antibiotska terapija nije nužna. Glavni aktivni sastojci su arbutin (5–15%) i metilarbutin (do 4%), glukozidi hidrokinona, koji posjeduju uroantiseptičko djelovanje. Djelovanje arbutina temelji se na njegovim fenolnim metabolitima, koji u mokraći s pH vrijednošću 8 pokazuju antibakterijsko djelovanje.
Za liječenje, preporučena dnevna doza je 400–800 mg arbutina, podijeljeno u dvije do tri doze. Preporučuje se korištenje uve do najviše dvije sedmice, a ukoliko simptomi ne nestanu, treba se konsultovati sa ljekarom.
Važno je napomenuti da primjena nije preporučljiva u trudnoći, dojenju, kod djece mlađe od 12 godina, te kod osoba s bolestima bubrega. Također, interakcije s pripravcima koji zakiseljuju urin (npr. preparati brusnice, visoke doze vitamina C) mogu smanjiti učinkovitost ovog biljnog lijeka. Uva također može iritirati želučanu sluznicu, naročito kada se koristi uz nesteroidne protuupalne lijekove.
Podanak i korijen cimicifuga (Cimicifugae rhizoma)
Cimicifuga (Cimicifugae rhizoma), poznata i kao crni cohosh, biljka je iz porodice žabnjaka, koja potječe s istočnih područja Sjeverne Amerike. Tradicionalno su je Indijanci koristili za liječenje zmijskih ugriza, reume, bubrežnih i porođajnih tegoba. Moderni ekstrakti cimicifuge sadrže triterpene, fenole i flavonoide, a danas se najčešće koriste za ublažavanje neurovegetativnih simptoma menopauze, poput navala vrućine i znojenja.
Iako kliničke studije pokazuju da cimicifuga može pomoći kod ovih simptoma, još uvijek nije jasno djeluje li ona putem estrogenih receptora. Također, nisu poznati svi sastojci odgovorni za njen učinak. Preporučena dnevna doza za odrasle je 40 mg suhog ekstrakta, a primjena se ne smije produžiti duže od tri mjeseca.
Primjena cimicifuge nije preporučena trudnicama, dojiljama, kao ni osobama s hormonima ovisnim tumorima (npr. rak dojke ili maternice). Također, prije kombinovanja s hormonskom nadomjesnom terapijom potrebno je konsultovati se sa ljekarom. U slučaju pojave nejasnih simptoma, vaginalnog krvarenja, ili znakova oštećenja jetre (umor, žuticu, bolove u stomaku), terapiju treba odmah prekinuti.
Iako nisu uočene značajne interakcije, zabilježen je slučaj povećanja jetrenih enzima pri istovremenoj primjeni s atorvastatinom, stoga se savjetuje oprez.
Zaključak
Upotreba biljnih preparata, posebno u kontekstu samoliječenja i prevencije bolesti, postaje sve popularnija, no važno je napomenuti da “prirodno” ne znači nužno “sigurno”. Biljni lijekovi mogu izazvati značajne farmakodinamičke i farmakokinetičke interakcije s konvencionalnim lijekovima, što može utjecati na učinkovitost terapije i povećati rizik od neželjenih nuspojava.
Zbog toga je od ključne važnosti podizanje svijesti o ovoj problematici, kako među zdravstvenim radnicima, tako i među pacijentima. Ljekari bi trebali redovno provjeravati koriste li pacijenti biljne proizvode, a pacijenti bi se prije početka korištenja biljnih lijekova trebali posavjetovati sa svojim ljekarom, naročito ako uzimaju druge lijekove.
Samo kroz edukaciju, informisanost i pravilnu koordinaciju između ljekara, pacijenata i drugih zdravstvenih radnika, moguće je smanjiti rizik od štetnih interakcija i osigurati sigurnu primjenu biljnih preparata u terapiji.
Pripremila:
mr.ph. Romana Galin