Stillova bolest je rijetka autoinflamatorna bolest koja obuhvata sistemski juvenilni idiopatski artritis (sJIA) i Stillovu bolest odraslih (AOSD – adult-onset Still’s disease).
Jedna od mogućih komplikacija bolesti je upalna zahvaćenost pluća, za koju noviji podaci ukazuju da bi mogla biti češća nego što se ranije smatralo. Prema dostupnim podacima, oko 6,8% djece sa sJIA razvije plućnu bolest unutar dvije godine od početka bolesti, dok se kod odraslih plućna zahvaćenost opisuje kod približno 5–12% pacijenata sa Stillovom bolešću.
U jednoj kohorti od 90 odraslih i pedijatrijskih pacijenata sa Stillovom bolešću i plućnim komplikacijama, zahvaćenost plućnog parenhima zabilježena je kod 34,4%, a plućna arterijska hipertenzija kod 2,3% pacijenata.
Plućna bolest može imati ozbiljan tok, a dodatni problem predstavlja mogućnost asimptomatskog razvoja plućnih promjena, što može otežati njihovo rano prepoznavanje.
Najnovije EULAR/PReS preporuke zbog toga posebno razmatraju plućnu bolest u okviru Stillove bolesti.
Kako se procjenjuje zahvaćenost pluća kod Stillove bolesti?
Nova publikacija JIR-CliPS mreže analizirala je kako ljekari iz različitih dijelova svijeta u svakodnevnoj kliničkoj praksi procjenjuju i liječe plućnu bolest povezanu sa Stillovom bolešću.
Među pedijatrima koji imaju iskustvo sa ovom komplikacijom, 79% rutinski koristi CT grudnog koša, dok 82% koristi ehokardiografiju u procjeni plućne zahvaćenosti.
Radiografija pluća, CT grudnog koša i ehokardiografija tako predstavljaju najčešće korištene metode ranog otkrivanja, što je u skladu i sa EULAR/PReS preporukama.
Biopsija pluća može pružiti dodatne informacije, ali se zbog invazivnosti radi znatno rjeđe i uglavnom se ostavlja za složene slučajeve.
IL-18 i interferonski potpis – mogući biomarkeri plućne bolesti
Pored radiološke i kardiološke procjene, sve više pažnje privlače biomarkeri koji bi mogli pomoći u procjeni pacijenata sa Stillovom bolešću.
Interleukin-18 (IL-18) još uvijek nije dio standardne kliničke prakse. U istraživanju ga je koristilo samo 28% pedijatara.
Posebno je izražena geografska razlika: IL-18 se rjeđe određuje u zemljama u razvoju, što autori povezuju prije svega sa cijenom i dostupnošću testiranja.
Drugi zanimljiv pravac predstavlja interferonski potpis (interferon signature).
Iako trenutno nije službeno prihvaćen kao biomarker u EULAR/PReS smjernicama niti u registrima Stillove bolesti, 57% ispitanih pedijatara navelo je da ga već koristi u kliničkoj praksi.
Njegova primjena postaje posebno interesantna uz sve veću upotrebu JAK inhibitora, koji djeluju upravo na signalne puteve povezane sa interferonima.
Ovi podaci pokazuju da se imunološka dijagnostika Stillove bolesti i njenih komplikacija još razvija te da pojedini biomarkeri ulaze u kliničku praksu prije nego što njihovo mjesto bude potpuno definisano smjernicama.
Šta znači HLA-DRB1*15 kod Stillove bolesti?
Još jedno područje u kojem postoji velika razlika među centrima jeste genetsko testiranje.
HLA-DRB1*15 razmatra se kao mogući faktor rizika za određene reakcije povezane sa lijekovima kod pacijenata sa Stillovom bolešću.
U istraživanju je HLA-DRB1*15 testiranje koristilo 56% pedijatara, ali uz značajne regionalne razlike.
Klinički značaj HLA tipizacije, međutim, još uvijek je predmet rasprave u literaturi. Zbog toga trenutno ne postoji jedinstven pristup tome kada i kod kojih pacijenata bi ovo testiranje trebalo raditi.
Da li se biološka terapija prekida ako se razvije plućna bolest?
Povezanost biološke terapije i razvoja plućnih komplikacija Stillove bolesti ranije je izazivala zabrinutost.
Ipak, rezultati JIR-CliPS istraživanja pokazuju da 83% ispitanih pedijatara ne prekida automatski terapiju inhibitorima IL-1 ili IL-6 ako se razvije plućna bolest, što je u skladu sa aktuelnim EULAR/PReS preporukama.
Ako terapija ne kontroliše dovoljno aktivnost bolesti, 56% ispitanika navodi da mijenja biološki lijek. Ostali nastavljaju postojeći biologik uz dodavanje druge terapije.
Sve češće se koriste i JAK inhibitori – ovu terapijsku opciju navelo je 38,8% ispitanika – kao i terapije usmjerene na T-limfocite, uključujući ciklosporin i mikofenolat mofetil.
Kod izrazito refraktornih slučajeva razmatra se i transplantacija hematopoetskih matičnih ćelija. Čak 82% ispitanih pedijatara smatra je mogućom opcijom kod pacijenata kod kojih druge terapijske strategije nisu uspješne.
Koliko zapravo imamo iskustva sa plućnom bolešću kod odraslih sa Stillovom bolešću?
Jedan od važnih nalaza istraživanja jeste velika razlika u iskustvu i pristupu između različitih centara i dijelova svijeta.
Posebno je značajno da su specijalisti koji liječe odrasle pacijente bili slabo zastupljeni u istraživanju. Zbog toga rezultati prvenstveno predstavljaju pedijatrijsku kliničku praksu, dok je o pristupu plućnoj bolesti kod odraslih pacijenata dostupno znatno manje podataka.
Autori upravo nedovoljnu zastupljenost adultnih specijalista izdvajaju kao važno ograničenje istraživanja.
Istovremeno, međunarodne razlike u korištenju CT-a, biomarkera poput IL-18, interferonskog potpisa, HLA tipizacije i pojedinih terapijskih pristupa pokazuju da još uvijek ne postoji potpuno ujednačena klinička praksa.
Kada razmotriti dodatnu procjenu?
Kod pacijenta sa poznatom ili suspektnom Stillovom bolešću procjena mogućeg zahvatanja pluća zavisi od kliničke slike, toka bolesti i terapije. Važno je imati na umu da odsustvo izraženih respiratornih simptoma ne isključuje plućnu zahvaćenost.
Radiološka procjena i ehokardiografija trenutno imaju centralno mjesto, dok se uloga imunoloških biomarkera poput IL-18 i interferonskog potpisa i genetskih markera poput HLA-DRB1*15 još definiše.
Izvor:
Jouret M, Aguiar F, Girard-Guyonvarc’h C, et al.; JIR-CliPS Network. Worldwide evaluation of Clinical Practice Strategies (CliPS) for lung involvement in Still’s disease within the JIR-CliPS network: a COST action. Rheumatology Advances in Practice. 2025;9(3).
Napomena: Tekst je edukativnog karaktera i ne predstavlja individualnu medicinsku preporuku.